Na ovoj stranici možete se upoznati s bogatom povijesnom baštinom Gradeca, steći uvid u povijest naselja i biskupske kurije koja je stoljećima utjecala na kulturni i gospodarski razvitak ovog područja, i ukratko se upoznati s razvojem prosvjete, te gospodarskim i infrastrukturnim razvojem na području Općine.
Gradec se u povijesnim dokumentima prvi puta spominje 1292. godine, kao jedan od tri velika biskupska posjeda, smješten sjeverno od Vrbovca.
U popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1325. godine spominju se crkva Sv. Petra u Gorici (Gradec se u to vrijeme zvao "Gorica"), te župna crkva Sv. Nikole u Lubeni i još dvije kapele na području te župe.
Župa Sv. Petra u Gradecu prvi puta se spominje 1334. godine. Župa se na ovom području održala u kontinuitetu, čak i za vrijeme provala Turaka, zahvaljujući biskupskom utvrđenju – kaštelu sa vojničkom posadom koja je branila biskupski posjed.
Sadašnje ime Gradec dobiva u 15. stoljeću, u vrijeme pljačkaških provala Turaka, kada je na tom području izgrađen biskupski kaštel (tvrđa) kojoj je narod dao ime "Grad", a naselje oko vlastelinske tvrđave dobilo je ime "Gradec". Bilo je to pravo utvrđenje okruženo opkopima sa vodom.
Na Sigetu ispod Gradeca bila je posebna krajiška utvrda u kojoj su služili vojnici – "haramije" (obučeni u hrvatsko seljačko odijelo), koji su se naselili u Gradecu sa obiteljima, te su gradili kuće, vrtove i okućnice. Nazvali su se i "kućari" ili "križari", a osim obrane bili su zaduženi za obrađivanje vlastelinske zemlje i besplatno su služili u biskupskom dvoru i na okućnici.
Više podataka o kulturno-povjesnoj baštini ovog područja saznaje se iz izvještaja o obavljenim vizitacijama župe od strane službenika Zagrebačke biskupije:
Godine 1679. zagregački kanonik Stjepan Nedelko dao je u svojem izvještaju opis biskupskog posjeda Gradeca: "Usred sela nalazi se kaštel zagrebačkog biskupa, kao središnje njegovog velikog posjeda oko Gradeca i Dubrave. Tvrđu okružavahu bedemi, oko kojih bijahu grabe pune vode. Unutar bedema nalazio se više zgrada. U glavnoj zgradi stanovao je kaštelan. Drugo bijahu gospodarske zgrade, a u kulama stanovahu biskupovi vojnici."
Unutar bedema nalazila se i župna crkva, o kojoj je kapelan Nedelko izvjestio:
"Župna crkva Sv. Petra stoji u samom biskupovom kaštelu. Cijela je od temelja zidana. Crkva ima zidani svod samo nad sakristijom i svetištem. Strop je drveni kao i zvonik." Groblje je bilo izdvojeno od župe i nalazilo se izvan tvrđave jer unutar same tvrđave nije bilo mjesta. Na groblju je kapelica Sv. Mihalja.
Opisuje se i župni dvor (kurija), kao katnica kojoj je prizidana nova kuća, također katnica. Kuhinja je bila izvan kurije, kao i štagalj. Oko kurije bio je vrt.
Župa je imala vinograd u Cugovcu, a imala je i vlastitu pivnicu.
Župa je imala učitelja koji je stanovao u posebnoj "učiteljskoj kući".
Vizitacija 1680. godine navodi da cijela gradečka župa broji 2.000 duša.
Na području gradečke župe spominju se 1673. godine tri kapele: drvena kapela Sv. Barbare u Cubovcu, drvena kapalica Sv. Ivana u Pokasinu, te drvena kapela Sv. Nikole u Buzadovcu (koji se tada nazivao i "Gornji Tučenik").
Vizitacija 1710. godine spominje kapelu Žalosne Majke Božje na gradečkom trgu pred mostom koji vodi u grdečki kaštel, i navodi da je dobila novi oltar.
Godine 1765. odlučeno je da se podigne nova župna crkva, jer je ustanovljeno da je postojeća gradečka župna crkva premala za "toliki narod župe". Gradnja nove crkve započela je 1768. godine i trajala je do 1817. godine. U to vrijeme župom je upravljao župnik Juraj pl. Ožegović. Također navodi se da je u to vrijeme župni dvor bio ruševan. Gradnju nove crkve završio je župnik dr. Franjo Šuflaj, kada je izgrađena kupola i dovršena je kapa tornja.
U nekoliko navrata krovište i dio tornja crkve stradali su od požara ili nevremena, a crkva je bila i poplavljivana. U crkvenim knjigama spominje se da su brigu o crkvi vodili biskup Maksimilijan Vrhovec, te nadbiskupi Juraj Posilović, Antun Bauer i Alojzije Stepinac, koji su dolazili u Gradec i brinuli se o popravcima. Godine 1865. toranj crkve je umjesto kupole dobio oblik šiljka.
Povijest gradečkog kaštela
Gradečki kaštel (biskupski dvor) se spominje u prvoj polovini 15. stoljeća kao jedna od pograničnih tvrđa, koja je štitila Hrvatsku od Turske najezde. Utvrđenje je bilo vlasništvo Zagrebačke biskupije. Iz tog razdoblja se spominje:
1552. godine Turci su opustošili sela na području biskupove tvrđe;
1554. godine Gradec je stradao od kuge;
1555. godine kralj je dio svojih četa (haramije), koje je držao u Krapini, prebacio u Gradec, u tvrđavu Siget.
1565. godine područje Gradeca bilo je u velikoj opasnosti od Turaka, ali su Turci u okršaju stradali jer je u tvrđavi bilo 80 haramija koji su odbili napad.
1644. godine hrvatski ban Ivan Drašković prisilio je Turke na uzmak od Gradeca.
U cijelom srednjem vijeku Gradečki kašetl je bio središte velikog feudalnog imanja Zagrebačke biskupije. Naselje je dobilo ime po utvrđenom biskupskom dvorcu – kaštelu ("Grad"), u kojem je boravio upravitelj biskupskog imanja, te po kmetskom naselju koje je podignuto oko dvorca ("Gradec"). Utvrdu su podigli kmetovi.
Prva utvrda se sastojala od visokih nasipa, sa kulama na svakom uglu, a unutar tako formiranog četverokuta su se nalazili dvorac, župna crvkva Sv. Petra, te još nekoliko gospodarskih zgrada. Tvrđa je bila drvena i imala je podrum građen od kamena. U biskupskoj tvrđi biskup je držao manju vojničku posadu.
Ovkva tvrđa branila je biskupsko imanje od sredinje 16. i u 17. stoljeću.
Godine 1755. izbila je seljačka buna ispod Kalnika, kada je utvrđeni biskupski dvorac zauzet i spaljen. Nakon toga, na istom mjestu bio je izgrađen novi drveni dvorac, na postojećim temeljima.
Biskup Maksimilijan Vrhovec dao je godine 1821.-1822. izgraditi novi veliki zidani dvorac, tj. današnji dvorac u naselju Gradec. Naime, poznato je da je biskup Maksimilijan Vrhovec volio boraviti u Gradecu, tako da je i ovdje izveo jedan od svojih projekata, po kakvima je ostao zapamćen i u Zagrebu.
Biskup Aleksandar Alagović, koji je naslijedio biskupa Vrhovca, nastavlja uređivati dvorac, tako da je dao urediti perivoj oko biskupskog dvorca. Na taj način, 1828. godine srušeni su zemljani nasipi (bedemi) oko dvorca i zatrpani su opkopi s vodom koji su se protezali oko bivše tvrđave, a na njihovom mjestu su izvedene nove ceste. Oko perivoja je izgrađena zidana ograda.
Ostalo je zabilježeno da je u Gradecu često boravio i prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik, koji je u dvorcu ljetovao te priređivao svećana primanja i domjenke, na koje je pozivao vlastelu i krajiiške časnike.
Godine 1926., s dozvolom Pape, Crkva je gradečko imanje stavila na prodaju na dražbi.
Nakon 2. Svjetskog rata, Dvorc je postao općenarodna imovina i bio je izložen propadanju sve do 1963. godine kada je preuređen i u njemu je otvorena 8-godišnja osnovna škola, koja je tu radila sve do 2009. godine.
Prosvjeta
Prve učitelje u Gradecu nalazimo još u srednjem vijeku, u vizitaciji iz 1679. godine koja spominje da je učitelj stanovao u posebnoj "učiteljskoj kući".
Godine 1771. biskup je dozvolio da se nastava održava u biskupskom dvorcu, kada je tako formirana prva pučka škola u Gradecu, koju je tada pohađalo 38 djece.
Časne sestre vodile su 1858. godine prvu Djevojačku školu, najprije u nadbiskupskom dvorcu, a 1868. godine izgrađena je za Djevojačku školu nova jednokatna zgrada u vrtu nadbiskupskog dvora.
Godine 1902. izgrađena je pučka škola u naselju Haganj, a 1932. godine otvorene su nove pučke škole u naseljima Repinec i Tučenik. Godine 1957. izgrađena je i područna škola u naselju Cugovec.
Godine 1963. uspostavljena je matična 8-godišnja škola u Gradecu, u adaptiranim prostorijama Biskupske kurije - dvorca. Pored matične škole djeluju i 4 područne osnovne škole (4 razrada) u naseljima Haganj, Cugovec, Repinec i Tučenik.
Godine 2009. izgrađena je u naselju Gradec nova suvremena osnovna škola s višenamijenskom športskom dvoranom, čime su uspostavljeni visoki standardi školovanja i nove perspektive za Općinu.
Gospodarski razvitak
S obzirom na bogato povijesno nasljeđe, na području Općine postoje značajne gospodarske tradicije. Još od srednjeg vijeka u Općini su postojali razvijena poljoprivredna prozvodnja, a napose stočarstvo, te razne vrste proizvodnog obrta.
U Općini je bilo razvijeno zadrugarstvo i djelovalo je više pogona za preradu poljoprivrednih proizvoda.
Nakon ukidanja Biskupskog imanja i tijekom koektiivizacije po završetku 2. Svjetskog rata, ovakve tradicije blijede. Stanovništvo Općine bilo je u dugom periodu usmjeravano na rad u Vrbovcu i Zagrebu, što je rezultiralo velikim promijenama u postojećoj gospodarstkoj i socijalnoj strukturi te slabljenjem autohtonih gospodarskih značajki ovog područja.
Razvoj infrastrukture
Pošta u Gradecu osnovana je 1874. godine.
Godine 1871. otvorena je prva prometna postaja, a 1893. godine željeznički kolodvor. Novi kolodvor izgrađen je 1902. godine.
Još od srednjeg vijeka bila je razvijena mreža lokalnih cesta, koje su tijekom 60-tih do 80-tih godina prošlog stoljeća postepeno asfaltirane. U tijeku 1960-tih godina provedena je elektrifikacija općine.
Početkom 1970-tih godina, samodoprinosom građana izgrađeni su lokalni vodovodi u naseljima Cugovec, Gradec i Gradečki Pavlovec. U tijeku 2005/2006. godine ovi loklni vodovodi su rekonstruirani i uspostavljena je legalna djelatnost vodoopskrbe putem općinskog komunalnog poduzeća "Komgrad Gradec" d.o.o.;
U tijeku 1999. i 2000. godine cijelo područje Općine je plinoficirano, i plin je proveden u svim naseljima na području Općine.
Od 2006. godine, Općina je pokrenula projekt uspostavljanja cjelovite vodoopskrbne mreže, s priključkom na regionalni magistralni vodovod u Vrbovcu. U dosadašnjem tijeku izrađena je projektna dokumentacija i ishođena građevinska dozvola za magistralni cjeovovod. U tijeku 2009. godine proveden je natječaj za izvoditelja radova, tako da je u pripremi početak izgradnje magistralnog cjevovoda Vrbovec - Gradec - Cugovec - Haganj. Istovremeno, priprema se i dokumentacija za izgradnju sekundarnih vodovoda.
2009. Godine pokrenut je i Projekt uspostavljanja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, u okviru kojega je u tijeku izrada idejnog rješenja.